Proveo je 178 dana u svemiru, a kada se vratio na Zemlju, rekao je: Živimo u laži

Tijekom boravka u orbiti tisućama je puta promatrao planet i došao do zaključka da čovječanstvo zapravo živi u velikoj zabludi. Kako objašnjava, pogled na Zemlju iz svemira potpuno je drukčiji od onoga koji imamo s njezine površine. Iz orbite su jasno vidljivi krhki sustavi koji omogućuju život, poput atmosfere, oceana i ekosustava, no ljudi se prema njima često ponašaju kao da postoje samo da bi služili globalnoj ekonomiji.

„Ja nisam vidio ekonomiju“, rekao je Garan u razgovoru za portal Big Think, a prenosi Nova.rs. Dodao je da su sustavi koje je stvorilo čovječanstvo postavljeni tako da sve, pa i prirodne sustave koji održavaju život na planetu, tretiraju kao nešto što postoji isključivo u službi ekonomskog rasta. Promatrano iz svemira, kaže, postaje jasno koliko je takav način razmišljanja pogrešan. Prema njegovim riječima, mnoge strukture na koje se danas oslanjamo izgrađene su na ideji da su prirodni resursi samo dodatak ekonomiji, a ne njezin temelj.

„Moramo promijeniti redoslijed prioriteta. Umjesto da razmišljamo u nizu – ekonomija, društvo, planet – potrebno ga je preokrenuti u planet, društvo, ekonomija. Tek tada ćemo moći nastaviti svoj razvoj“, objasnio je Garan.

Efekt pregleda

Ovakvu promjenu u načinu razmišljanja astronauti nazivaju „efekt pregleda“ (Overview Effect). Termin je još 1987. godine uveo svemirski filozof Frank White kako bi opisao snažnu promjenu svijesti koju mnogi astronauti dožive kada Zemlju vide iz svemira. Često govore o osjećaju dubokog divljenja, o novom poštovanju prema ljepoti i krhkosti planeta, kao i o snažnom osjećaju povezanosti s čovječanstvom i cijelom Zemljom.

Za Garana to nije bila samo zanimljiva ideja, već trajna promjena perspektive. Iako je o tome govorio još 2022. godine, njegov se intervju nedavno ponovno proširio društvenim mrežama i izazvao veliko zanimanje. U razgovoru je objasnio da je efekt pregleda poput trenutka prosvjetljenja, kao da se iznenada upali svjetlo koje otkriva koliko su ljudi međusobno povezani.

S druge strane, ono što naziva „orbitalnom perspektivom“ odnosi se na to što čovječanstvo odluči učiniti s tim saznanjem. „Orbitalna perspektiva zapravo je poziv na djelovanje. To je osjećaj nepravde koji se javlja kada usporedimo nevjerojatnu ljepotu našeg planeta s teškim uvjetima života za velik dio njegovog stanovništva“, rekao je.

Filmska tehnika kao metafora

Garan ističe da nije potrebno otići u svemir kako bi se razumjelo ovakvo razmišljanje. Ljudi, prema njegovu mišljenju, mogu razviti sličnu perspektivu i dok su na Zemlji. Kao primjer navodi filmsku tehniku poznatu kao „dolly zoom“, u kojoj se kamera pomiče unatrag dok objektiv istodobno približava sliku. Ova je tehnika korištena u filmovima poput Ralja i Vertiga.

Prema njegovim riječima, taj princip može poslužiti kao metafora za način razmišljanja o problemima. Potrebno je istodobno promatrati stvari iz široke, globalne perspektive, ali i zadržati fokus na konkretnim detaljima.

Čovječnost iznad svega

Garan naglašava da šira slika nikada ne smije potisnuti važnost pojedinca. Ljudi, kaže, ne bi smjeli biti svedeni na statistiku, biračko tijelo ili skupinu potrošača, već promatrani kao pojedinci s vrijednošću i dostojanstvom. Takav pristup, dodaje, podrazumijeva i dugoročno razmišljanje kroz generacije, ali i rješavanje problema s kojima se suočavamo danas.

Unatoč brojnim izazovima, Garan ostaje optimist. Vjeruje da svijest o međusobnoj povezanosti ljudi diljem svijeta postaje sve snažnija i da će, kada dosegne kritičnu točku, pomoći čovječanstvu da riješi mnoge globalne probleme i potaknuti ljude da zajedno rade na stvaranju bolje budućnosti.